KRIŽI
do kamena kamen,
do Äovika Äovik
oÅ”trican oā trudi
tiha suza biži
iz ārvatske duÅ”e rodu, zemji svojoj
žujima i macon narasli su križi
pogledaj ih bože, veli su i lipi
za svakoga jedan i svi su nan isti
ka moru ferali, anÄelima dota
da se mrvu tuge u povist primisti
ogrijat Äe sunce Äa bura oladi
ne Äuju se viÅ”e usnuli maÅ”klini
svaka kapja znoja priko suve fuge
ka timbar je navik ostala na stini…
ā¤ā ā¤ā ā¤ā ā¤ā ā¤ā ā¤ā ā¤ā ā¤ā ā¤ā¤ā ā¤ā ā¤ā ā












Heroji se nikad ne zaboravljaju. PoÄivali u miru!
